Kako sam pobijedila strah od javnih nastupa?

Vjerujem da se naše najveće snage često kriju iza naših slabosti. Moja veeeelika slabost nekada je bila: javni govor. Pod time mislim na sve vrste prezentacije, čak i sudjelovanje na sastanku pred nekoliko ljudi za mene je bila najstrašnija noćna mora…
Tijekom studija izbjegavala sam takve situacije koliko god sam mogla i birala teži put polaganja predmeta samo kako se ne bi izlagala ogromnoj količini nelagode koju je u meni izazivala pomisao da trebam stati pred ljude i nešto reći.
Ipak, shvaćala sam tada da ću kad počnem raditi biti izložena takvim situacijama i skupila sam hrabrost suočiti se sa svojom „noćnom morom“. Ruke su mi se tresle, glas drhtao, čitala sam s papira, ali sam se ipak izlagala takvim situacijama pred kraj faksa. Samo iz jednog razloga, tada sam mislila: bolje da se brukam među kolegama studentima nego kasnije na poslu pred šefovima.

Danas i posljednjih 10-15 godina kada mi netko nakon održane radionice ili nekog javnog govora priđe i kaže kako dobro to radim i kako sam opuštena i prirodna u tome, sa zahvalnošću se sjetim mlađe, uplašene sebe i puta koji sam prošla da bi se zaista osjećala potpuno prirodno i ugodno u takvoj ulozi.

Zahvalna sam na tome što sam unatoč strahu i sramu ipak skupila hrabrost i suočavala se sa sobom, ne jednom, ne dva puta, nego ne znam koliko puta dok malo po malo nisam počela uživati u tome, a onda i odabrala posao i poziv koji se bazira upravo na govoru pred ljudima 

Sjećanje na ovo iskustvo daje mi najviše hrabrosti u novim izazovima kada želim krenuti u nešto novo i nepoznato, a osjećam strah. I pisanje o tom strahu, za mene je neka vrsta pobjede nad strahom.

Kada ste zadnji put učinili nešto čega vas je strah?