Panel diskusija: Rad na daljinu – perspektive i iskustva različitih industrija

U sklopu redovnih okupljanja HR Centra, strukovne udruge za upravljanje ljudskim potencijalima, naša Jelena Janković moderirala je panel diskusiju s temom: rad na daljinu. Bilo je pravo zadovoljstvo slušati tri uspješne žene i njihova iskustva u poslovanju tijekom razdoblja nepoznanica i nejasnoća, na samom početku epidemije te u procesu prilagodbe daljnjeg rada.

Daleko od očiju poslodavca, daleko od radnog uspjeha?

Svjetlana Bušić iz Genos d.o.o.-a, objasnila je rad na daljinu kao beneficiju i nužnost. S obzirom na to da je u jeku epidemije promijenila zaposlenje i prešla iz državne agencije u privatnu organizaciju, primijetila je jednostavniju prilagodbu privatnog sektora na uvjete rada na daljinu. U državnoj agenciji svaka promjena je sporija i često uvjetovana donošenjem propisa na zakonodavnoj razini što se ne odvija brzo. 

Svi zaposlenici prihvatili su “novo normalno” i prilagodili se. Kućni ljubimci često su bili dio zoom sastanaka, a ponegdje se kuhao ručak u pozadini što se vidjelo kod zaposlenika koji su bili slobodniji i uključivali video kamere.

Odgovorno ostajemo bliski, uključi videokameru

Jasna Justinić Pakrac psihologinja, HR-ovka pokušala je dočarati bitan moment video poziva i potrebu da vidimo jedni druge. Objasnila je da: “Ukoliko postoji otpor kod zaposlenika na uključivanje kamera, potrebno je postepeno i jasno dati do znanja da će se jednog dana očekivati od zaposlenika da uključi kameru na sastanku jer se to smatra pristojnim.” 

Takav pristup će postati, ako već nije, dio ustaljene organizacijske kulture skoro svakog poduzeća. 

U samim počecima prelaska rada na daljinu, Jasna priznaje da je trebalo vremena da se i HR djelatnici snađu u novom i manje poznatom načinu rada. Primijetila je da organizacije koju su prije pandemije prakticirale rad na daljinu, puno su se bolje i brže snašle. Jana Baksa iz Studenac d.o.o. objasnila je kako rad na daljinu kod njih je od samih početaka. Dio kolega nalazi u Omišu, dio u Istri, a većina je rasprostranjena po cijeloj Hrvatskoj s obzirom na to da su uspješan maloprodajni lanac. 
Zanimljivo je bilo čuti iskustvo Svjetlane gdje je u državnoj agenciji bila primorana zvati svoje zaposlenike te pisati izvješće tko što radi i slati ga nadređenima do devet sati ujutro. Preporodila se u privatnoj organizaciji gdje ogromnu količinu energije nije imala potrebe trošiti na administrativne zadatke koji su bili usmjereni na procjenu radne angažiranosti.

Recept za dobru poslovnu suradnju

Panelistice su se jednoglasno složile da treba pružiti zaposlenicima određenu dozu fleksibilnosti u pogledu slaganja vlastitog rasporeda kod izvršavanja radnih zadataka.

Naglasile su kao izuzetno važnim faktorom, postojanje povjerenje između suradnika. Svakako se prate rezultati i radna učinkovitost, ali se prebacuje fokus s vremena provedenog na poslu na produkt. Dodatno, panelistice su se složile da najveća odgovornost leži na voditeljima kada su zaposlenici dislocirani da budu svi jednako uključeni u radni proces.

Tko sad zove?

Prilikom planiranja zadataka i organiziranja rada na daljinu važne su se pokazale digitalne vještine uz dobru staru komunikaciju. Bilo je izazova vezanih uz korištenje raznih digitalnih alata, a postoje i danas u manjoj mjeri. 

Uz digitalne platforme bili su prisutni i telefonski razgovori, a to se pogotovo pokazalo potrebnim u slučaju kod Svjetlane. Njezina organizacija izgubila je dobrog i kvalitetnog zaposlenika, a oni dugo nisu mogli odgonetnuti zašto. 

Naime, kao problem se pokazala nemogućnost povezivanja zaposlenika s ostatkom tima i osjećaj ne pripadanja u organizaciju. S obzirom na to da im se vrhunski stručnjak za vrijeme epidemije pridružio u organizaciji, on nažalost nije uspio zbog prirode stvari uspostaviti odnose s kolegama što se nakon određenog vremena pokazalo bitnim za zadovoljstvo zaposlenika. 

Zato su uveli kraće, neformalne razgovore sa zaposlenicima da bi mogli dobiti povratnu informaciju o eventualnim nezadovoljstvima. 
Jasna ističe da u procesu zapošljavanja nije bilo većih poteškoća. Primijetili su da je bilo manje odustajanja jer su svi intervjui bili vođeni putem digitalnih platformi što je osobama štedjelo vrijeme. Kandidati su se lakše prilagodili terminima razgovora jer su mogli pristupiti i u periodu svog radnog vremena.

Zadovoljan radnik, najbolji je radnik!

Svjetlana smatra kako svaki nadređeni treba dobro poznavati svoje ljude jer kod rada na daljinu, čest je slučaj da radni angažman ili osobni napor pojedinca može biti veći ili manji nego kod drugih suradnika. Uzimajući u obzir takve slučajeve dodatni zadaci dodjeljivali su se pojedincima koji nisu bili “vidljivi” u radnim procesima rada na daljinu. 

Pri završetku samog panela, panelistice su istaknule važnost feedback-a, odnosno nužnost davanja i primanja povratne informacije kolega. 

Zapravo, bez povratnih informacija zaposleni se mogu osjećati izgubljeno ili nemotivirano. 

Zaključak panel diskusije bio je nastaviti primjenjivati prakse koje su proizašle iz rada na daljinu, a koje su se pokazale učinkovite i efikasne. 

Povjerenje i fleksibilnost na radnom mjestu pokazuju sve veće zadovoljstvo zaposlenika, a time dolazi i do povećanja produktivnosti. 

S popuštanjem mjera, ali i virusa uglavnom su se svi zaposlenici vratili u urede.